Kratak odgovor: Mapa uma je crtež u kome je glavna tema u sredini papira, a iz nje se granaju ključni pojmovi i detalji, zapisani kratkim rečima, bojama i sličicama. Pravi se u nekoliko koraka: centralna tema, glavne grane, podgrane sa ključnim rečima i veze između grana. Za učenje najviše pomaže kada je napravite sami i kada je kasnije ponovo nacrtate iz glave.
U ovom vodiču su postupak izrade mape uma u sedam koraka, primer, način korišćenja za učenje, najčešće greške i ono što istraživanja kažu o tome koliko mape uma zaista pomažu.
Šta je mapa uma?
Mapa uma (mentalna mapa, eng. mind map) je način beleženja u kome informacije ne pišete red po red, već ih raspoređujete oko jedne centralne teme. Iz centra polaze glavne grane za glavne podteme, a iz njih tanje grane za detalje. Na svakoj grani je jedna ili dve ključne reči, a boje i sličice pomažu da se delovi lakše razlikuju i zapamte. Metodu je sedamdesetih godina prošlog veka popularizovao britanski autor Toni Buzan.
Mape uma se često mešaju sa konceptualnim mapama, koje su nastale u obrazovnim istraživanjima. Razlika je važna jer se većina istraživanja odnosi na konceptualne mape:
| Mapa uma | Konceptualna mapa | |
|---|---|---|
| Oblik | Jedan centar, grane se šire na sve strane | Mreža pojmova, često od opšteg ka posebnom |
| Veze | Grane bez oznake | Strelice sa opisom veze („uzrokuje”, „je deo”) |
| Najbolja za | Pregled teme, beleške, planiranje, ponavljanje | Razumevanje odnosa između pojmova |
| Izgled | Boje, sličice, ključne reči | Uglavnom tekst u okvirima |
U praksi se ove dve tehnike lako kombinuju: mapi uma možete dodati strelice sa opisom najvažnijih veza.
Da li mape uma zaista pomažu u učenju?
Pomažu, ali nisu čarobni štapić. U istraživanju sa 50 studenata medicine jedna grupa je učila tekst uz mape uma, a druga na svoj uobičajeni način. Nedelju dana kasnije grupa sa mapama uma pamtila je oko 10 odsto više činjenica, mada razlika nije bila statistički sasvim sigurna. Studenti sa mapama uma bili su i manje motivisani za novu tehniku, a autori procenjuju da bi uz jednaku motivaciju razlika bila veća (Farrand, Hussain i Hennessy, 2002).
Za konceptualne mape postoji obimnija potvrda. Meta-analiza 55 studija sa više od 5.800 učenika, od četvrtog razreda do fakulteta, pokazala je da je rad sa mapama povezan sa boljim pamćenjem gradiva nego čitanje teksta, pravljenje spiskova ili slušanje predavanja. Efekat je bio od malog do velikog, zavisno od načina korišćenja (Nesbit i Adesope, 2006).
Zaključak za praksu: mapa pomaže najviše kada je sami pravite, jer vas tera da odlučite šta je važno i kako su delovi povezani. Gotova tuđa mapa koju samo gledate daje manje. Najbolji rezultati dolaze kada mapu kombinujete sa prisećanjem i ponavljanjem, tehnikama koje u pregledima istraživanja imaju najjaču potvrdu (Dunlosky i saradnici, 2013).
Kada mapa uma nije dovoljna? Mapa dobro pokazuje strukturu teme i veze između pojmova, ali ne zamenjuje vežbanje zadataka iz matematike ili fizike, niti doslovno pamćenje definicija, formula i datuma. Za to su potrebne dodatne tehnike: rešavanje zadataka, kartice za samotestiranje i tehnike pamćenja.
Kako se pravi mapa uma u 7 koraka?
- Uzmite prazan papir i okrenite ga horizontalno. Tako imate više prostora za grane levo i desno. Dovoljne su obične olovke u tri do četiri boje.
- U sredinu upišite glavnu temu. Jedna ili dve reči, po mogućstvu uz malu sličicu. Na primer „Fotosinteza” ili „Prvi svetski rat”.
- Nacrtajte glavne grane. Obično četiri do sedam debljih grana, svaka u drugoj boji, za glavne podteme. U udžbeniku su to često podnaslovi poglavlja.
- Na svaku granu napišite jednu ključnu reč. Ne rečenice. Ključna reč treba da vas podseti na celu ideju.
- Dodajte podgrane za detalje. Iz glavnih grana crtajte tanje grane za pojmove, primere, datume i brojeve. Što dalje od centra, to su detalji sitniji.
- Povežite grane koje su u vezi. Strelicom spojite pojmove iz različitih grana koji utiču jedan na drugi i napišite kratko kakva je veza.
- Pregledajte i doradite. Proverite da li je sve važno na mapi i da li je nešto nevažno višak. Dodajte sličice na mesta koja teško pamtite. Boje koristite tako da nešto znače, na primer crvenom izuzetke, a zelenom primere.
Kada pravite mapu iz teksta, prvo ga pregledajte (naslov, podnaslovi, zaključak) da biste odredili glavne grane, pa tek onda čitajte detaljno i popunjavajte podgrane.
Kako izgleda primer mape uma?
Evo primera mape uma za lekciju iz biologije, prikazanog kao spisak grana. Na papiru bi „Fotosinteza” bila u sredini, a četiri glavne grane u četiri boje oko nje:
- Fotosinteza (centar)
- Gde: biljke, alge, neke bakterije; hloroplasti; list
- Šta ulazi: ugljen-dioksid, voda, svetlost
- Šta izlazi: glukoza, kiseonik
- Faze: svetla faza (tilakoidi, ATP); tamna faza (stroma, Kalvinov ciklus)
- Veza (strelica od „Šta izlazi” ka „Disanje”): kiseonik koriste živa bića za disanje
Više primera za različite predmete i za pripremu ispita donosimo u posebnom tekstu o mapama uma za ispite.
Kako koristiti mapu uma za učenje?
- Posle prvog čitanja napravite mapu. Ne prepisujte tekst, već izdvojte ključne pojmove i poređajte ih po granama.
- Sledećeg dana nacrtajte mapu iz glave. Na praznom papiru, bez gledanja. Ovo je prisećanje, jedna od najefikasnijih tehnika učenja.
- Uporedite i dopunite drugom bojom. Sve što ste zaboravili upišite crvenom. Tako tačno vidite gde su rupe.
- Ponovite u razmacima. Mapu iz glave nacrtajte ponovo posle nekoliko dana i posle nedelju ili dve.
- Objasnite mapu naglas. Prođite granu po granu kao da nekome predajete. Ako zapnete, znate šta treba ponoviti.
- Pred ispit spojite mape. Od mapa pojedinačnih lekcija napravite jednu preglednu mapu celog gradiva.
Da li je bolje praviti mape uma na papiru ili u aplikaciji?
Za učenje papir ima prednost: crtanje rukom je sporije, pa vas tera da razmislite šta zaista upisujete, a mapu lakše nacrtate iz glave na isti način. Aplikacije poput XMind, MindMeister ili Miro korisnije su za posao, jer se mape lako menjaju, dele sa kolegama i povezuju sa zadacima. O tome više pišemo u tekstu o mentalnim mapama za organizaciju posla.
Koje su najčešće greške u pravljenju mapa uma?
- Cele rečenice na granama. Mapa tada postaje razbacan tekst. Jedna ili dve reči po grani su dovoljne.
- Previše detalja. Mapa treba da pokaže strukturu, a ne da zameni udžbenik.
- Prepisivanje tuđe mape. Najveća korist je u tome da sami odlučite šta je važno.
- Više truda u izgled nego u sadržaj. Boje i sličice pomažu, ali mapa ne mora da bude umetničko delo.
- Mapa bez ponavljanja. Mapa napravljena jednom i zaboravljena u svesci neće pomoći na ispitu. Crtajte je iz glave.
Gde se može naučiti rad sa mapama uma?
Mape uma su deo programa efikasnog učenja u Centru za razvoj potencijala u Beogradu (Bulevar Mihajla Pupina 10A, Novi Beograd), zajedno sa brzim čitanjem, tehnikama pamćenja i tehnikama koncentracije i motivacije. U Programu efikasnog učenja za decu osnovci i srednjoškolci uče da crtaju mentalne mape koje povezuju informacije kroz slike i boje, a u Programu efikasnog učenja za studente i odrasle mape se koriste za organizaciju gradiva, posla i obuka. Pre upisa možete zakazati besplatne konsultacije.
Česta pitanja o mapama uma
Da li mape uma odgovaraju svima?
Većini ljudi pomažu da vide strukturu gradiva, ali nisu jedini dobar način beleženja. Ako vam linearne beleške bolje odgovaraju, i njih možete koristiti uz prisećanje i ponavljanje. Vredi probati mape uma na dve ili tri lekcije pre nego što odlučite.
Za koje predmete su mape uma najkorisnije?
Za gradivo sa mnogo povezanih pojmova: istorija, biologija, geografija, pravo, menadžment, književnost. Za matematiku i fiziku korisne su za pregled oblasti i formula, ali ne zamenjuju rešavanje zadataka.
Koliko vremena treba za jednu mapu uma?
Za lekciju od nekoliko strana obično 15 do 30 minuta. Kasnije crtanje iz glave traje pet do deset minuta i to je vreme koje najviše doprinosi pamćenju.
Da li deca mogu da prave mape uma?
Mogu, već od nižih razreda osnovne škole, uz pomoć odraslog na početku. Deci su posebno zanimljive boje i sličice, pa mapa često učini učenje manje dosadnim.
Da li je mapa uma isto što i konceptualna mapa?
Nije. Mapa uma ima jedan centar i grane bez oznaka, a konceptualna mapa je mreža pojmova sa strelicama na kojima piše kakva je veza. Obe pomažu u učenju i mogu se kombinovati.
Izvori
- Farrand, P., Hussain, F., Hennessy, E. (2002). The efficacy of the „mind map” study technique. Medical Education, 36(5). Wiley
- Nesbit, J. C., Adesope, O. O. (2006). Learning With Concept and Knowledge Maps: A Meta-Analysis. Review of Educational Research, 76(3). ERIC
- Dunlosky, J. i saradnici (2013). Improving Students' Learning With Effective Learning Techniques. Psychological Science in the Public Interest, 14(1). PubMed
O autoru: Miloš Pešić je osnivač Centra za razvoj potencijala iz Beograda i autor programa Brzo čitanje, Tehnike pamćenja i Program efikasnog učenja. Kroz praktične kurseve i radionice radi sa decom, studentima i odraslima na tome kako da uče i čitaju efikasnije. Više o Centru i timu.